Što je keratokonus?

Keratokonus je bolest rožnice kod koje dolazi do smanjenog broja ukriženih veza između vlakana kolagena u njezinoj stromi. To čini rožnicu biomehanički nestabilnom što posljedično dovodi do njezinog stanjenja.

Stalni pritisak na rožnicu iz unutrašnjosti oka dovodi do njezinog ispupčenja te nepravilnosti površine. Ovakve promjene strukture za posljedicu imaju sve lošiju kvalitetu i oštrinu vida.

Što je cross-linking?

Cross-linking (CXL) rožnice je tehnika koja upotrebljava kombinaciju UV svjetla (UV-A) i otopine vitamina B2 (riboflavina) sa svrhom izazivanja fotokemijske reakcije koja mehanički učvršćuje rožnicu stvaranjem novih ukriženih veza među kolagenim vlaknima strome rožnice.

Učinak CXL je gotovo trenutan i vodi mehaničkoj stabilnosti rožnice već nekoliko sati po zahvatu. Učinkovitost CXL po medicinskoj literaturi prelazi i 90%. Postupak se koristi kod oboljelih od keratokonusa, kao i drugih oblika ektazije rožnice poput pelucidne marginalne ektazije i post-LASIK ektazije.

U novije vrijeme sve se češće koristi u liječenju infektivnih stanja rožnice uzrokovanih bakterijskom ili gljivičnom infekcijom (PACK-CXL).

Sigurnost zahvata

Keratokonus čini tkivo rožnice mekšim i nestabilnijim. Ove promjene uzrokovane su patološkim smanjenjem kemijskih veza koje drže kolagena vlakna rožnice kompaktnima.

Sigurnost cross-linkinga potvrđena je brojnim znanstvenim istraživanjima koja su lako dostupna u medicinskim bazama podataka.

Ukrižene veze (eng. cross-links)

Vezivno tkivo je povezano ukriženim vezama u gotovo svim dijelovima našeg tijela: upravo one su zaslužne za mehaničku snagu i otpornost tkiva. Sadašnja znanja daleko su naprednija od onih koje smo imali prije dva desetljeća.

Primjer toga je i saznanje kako broj ukriženih veza raste s godinama, što objašnjava i zašto naše tijelo postaje manje elastično u starijoj dobi. Upravo u toj činjenici leži i razlog zbog kojeg je napredovanje keratokonusa usporeno u kasnijoj životnoj dobi; rožnica prirodnim putem postaje ukrižano vezana s godinama.

Upotreba cross-linkinga u keratokonusu

Cross-linking dovodi do dramatičnog porasta ukriženih veza u rožnici oboljeloj od keratokonusa. Unutar nekoliko sati, biomehanička stabilnost rožnice raste do zapanjujućih 450%. CXL se može provesti u bilo kojoj životnoj dobi, ovisno o progresiji i stadiju bolesti.

Zahvat CXL

CXL je podijeljen u tri koraka: natapanje rožnice riboflavinom, UV iradijacija i postoperativno praćenje. Cijeli postupak izvodi se u lokalnoj kapljičnoj anesteziji i potpuno je bezbolan.

Prvi korak: Natapanje rožnice vitaminom B2 (Riboflavin)

S obzirom da je vitamin B2 velika molekula, ne može lako proći kroz rožnicu. U standardnom protokolu cross-linkinga (Dresdenski protokol) odstrani se otprilike centralnih 8 mm promjera epitelnih stanica, najpovršnijeg sloja rožnice. Ponekad, u vrlo tankih rožnica, moguće je učiniti epi-on metodu CXL.

Drugi korak: Iradijacija s UV-A

Ovaj korak zaslužan je za stvaranje novih ukriženih veza u rožnici prethodno natopljenoj riboflavinom.

Treći korak: Postoperativno praćenje

Ujedno i najvažniji korak koji pravovremenom reakcijom može spriječiti neželjene (i iznimno rijetke) komplikacije. Cijeljenje rane je individualno, a redovitom kontrolom i provjerom stanja oka oporavak postaje lakši.

Rizični čimbenici za razvoj keratokonusa

Trljanje očiju – vrlo vjerojatan čimbenik rizika u nastanku i progresiji keratokonusa. U slučaju pozitivne anamneze na trljanje očiju, kontrolni pregled i kornealnu topografiju potrebno je učiniti češće.

Hormonalni učinak – nastanak keratokonusa povezuje se s disregulacijom nekih hormona poput hormona štitnjače ili ženskih spolnih hormona. Utvrđena je i veća učestalost progresije bolesti u trudnica.

Dječja dob – keratokonus je puno agresivnijeg tijeka u dječjoj dobi s obzirom da elastične lamele rožnice dovode do brže promjene debljine i oblika rožnice. Stoga u djece nije potrebno pratiti progresiju bolesti, već ih podvrgnuti zahvatu CXL što ranije. Istraživanja su pokazala kako je u 88% djece riječ o progresivnom obliku bolesti, a i potreba za ponavljanjem CXL zahvata je u ranoj dobi veća.

Može li se zahvat CXL ponavljati?

Postupak je moguće ponoviti, ako objektivni i subjektivni parametri pokazuju progresiju nakon 6-12 mjeseci praćenja. U klasičnom epi-off protokolu, u 3-7% slučajeva rožnica ne odgovori adekvatno na liječenje i tada je postupak CXL potrebno ponoviti. Čak i ako se nekoliko godina kasnije učinak zahvata smanji, liječenje je moguće ponoviti.